Lipicaner je napravljen da bi se koristio u miru i ratu – od samog začetka b
io je konj plemstva. Vukao je carsku kočiju i nosio plemiće u važne političke
pregovore i bitke. Potekao je od starih rasa sa Iberijanskog poluostrva (Andaluzijski konj,
Luzitano…) i od njih nasledio formu i snagu za visoku dresuru, koja je
svestrano korišćena u zahtevnim disciplinama, uključujući i borbu sa konja.
Srednjevekovna borba sa konja danas je opstala u vidu sporta – đustranje (jousting),
viteške igre i streličarstvo sa konja prikazuju se širom sveta, a takmičenja postaju
sve popularnija. Imajući u vidu veštine i istoriju Lipicanera, pokrenuli smo sekciju
srednjevekovnih veština borbe sa konja. I počeli da vežbamo.
Naši jahači poštaju sve veštiji u streličarstvu sa konja, borbi kopljima i mačevima.
Zahvaljujući saradnji sa Udruženjem za očuvanje starih zanata i veština „Beli Orlovi“
već su učestvovali na nekim srednjevekovnim festivalima i dalje razvijaju veštinu đustranja
i streličarstva u skladu sa tradicijom i istorijskim podacima.
Veština mačevanja sa konja je deo velike porodice evropskih istorijskih borilačkih veština
(HEMA) u kojoj nam pomaže iskustvo i veština trenera iz Škole istorijskog evropskog mačevanja „Terca“
Naš cilj je da ove veštine i dalje razvijamo, ne samo zato što su zabavne, već i zato što
smatramo da je očuvanje tradicije i starih veština danas posebno važno – ne učimo samo da jašemo
i da rukujemo starim oružjem, već i da postupamo časno, pošteno, da imamo obzira i poštovanja prema
svojim saborcima, protivnicima, a posebno konju, da pomognemo i štitimo kada vidimo da su pomoć i
zašita potrebni, da brinemo jedni o drugima…
Neke viteške veštine učimo za vreme konjičkih kampova, a sekcija je otvorena za jahače koji su
završili standardni kurs škole jahanja i žele da se oprobaju u ovom sportu.